Pozdrav iz TUSILOVICA !

[Cadjo]

Ovo je slika-razglednica TUSILOVICA (ili kako smo ga mnogi skraceno zvali Tus'lov'c)...slika je iz 1908. godine, na kojoj se vidi selo i crkva Sv.Proroka Ilije, koja je sagradjena 1765.godine, a srusena-zapaljena 1942.godine (kada su ustase u crkvi ubili dvanest srpskih seljaka)...

Ja sam je dobio od popa Nedje (D.Budacki), negdje pred sami rat (1989-90.god), kada sam trebao raditi projekat za obnovu-izgradnju nove crkve, ideja i moj predlog potekao je od Mile Matijevica, tadasnjeg republickog gradjevinskog inspektora RHrvatske.

Otvorio sam ovaj Topic da prijatelji iz Tusilovica, koji ga se jos uvijek sjecaju da napisu nesto o njemu ...a i ja cu postaviti nekoliko pricica iz Tusilovica koje sam sakupio ...pa nek se nadje sve na jednom mjestu...

Pozdrav za prijatelje iz TUS'LOV'CA

[jad]

>NASA TUSLOVACKA ZADRUGA<...napisala Jadranka (BlaPeJaKA) -iz knjige >Sjecanje na KORDUN<

Ispred trgovine je stajala stara posta, (bila je tu prva autobuska stanica,a poslje kod Boze) a i posta je tu bila, radila postarica Zora, iznad trgovine bile dvije skolske ucionice, tako da je tu uvijek bilo dosta i starih i mladih. Uvijek je neko bio dezuran na stepenicama ispred zadruge.Stari trgovci Vojn, poslje Padela,samo toce ispod puljta, a tu je i knjiga veresije. Naravno bilo je tu i prevrnutije pivskih gajbi.Djurkanovi konji pusteni i jedu iz kola,a on i Mara -njegova zena, sjede na stepencama u drustvu Jovice, Glise Dabca,Djeme i njegove Boje, Telebana, Gage,Buruma i Skatulce, a i tu je jos i Lisan i Vojn Komadna. Znali su se ponekad ispred zadruge sjesti i GnjacoB. i Ljoboda kad se vracaju iz sajma.
Kako su godine prolazile ekipu su nadopunili Rapo,Veljo,Mica zuti, Malecki, Zicar, Cesarac M. Goca, Borica i Micko Cvijetin.
Glisin biciklo je isto tu naslonjen na drvo,s kojim se on ujutro doveze u trgovinu, a navece se gurajuci i naslonjajuci se nanjega vraca kuci.Sjecam se Djurkan i Mara pjevajuci kuci,a konji sami znaju put do kuce u Grijake,kao i Telebanovi uz Rapce brdo. Boze zivi su samo Veljo,Micko,Borica i Goca,svi su ostali pokojni.
Bilo je uvijek veselo i kod Marka M. kovaca u njegovoj vocari,koja je bila u susjednoj Veljinoj njivi,odma preko puta uz trgovinu.

A jel netko od vas nosio suve spice od masiraca i jaja u trgovinu.?? znalo se nekad i ukrasti neko jaje i trk u zadrugu po sladoled. Mogu li to nasi mladi danas da zamisle, da ides u trgovinu bez novcanika, sa par jaja,da bi si kupio sladoled i zvake?

Ajme koja tuga i pustos ispred zadruge kad bi bila inventura.

Danas ima trgovina u Tusilovicu "Kod Mise" u kuci Voje mehanicara, i tradicija se nastavlja, samo malo u modernijoj verziji. Tu je klupa, otvarac za pivu visi na spagi,okacenoj na cavlu na boru. Kad god sam dolje i idem u trgovinu platim pivu Pujdicu,Nini T. i Borici,zasluzili su jer oni su tu drze klupu i cuvaju tradiciju na lijepie uspome na nase stare zadruge.

Vujac,zovem na pivu kod Mise, ja cu povesti jos Duliju,Pincu,Capu,i kuma Vesu(on pije bezalkoholno)da prevrnemo gajbe, "svezemo konje" i popijemo pivu,jel vazi?

[Vujceva pricica]

>PAMETNO MAGARE< napisao prijatelj Vujac-iz knjige >Sjecanje na KORDUN<


Osim nadaleko poznatih birtija Korduna i okolice treba se podsjetiti i na nase zadruzne trgovine ili kako smo mi to zvali zadruge, Islo se u zadrugu a ne u ducan ili trgovinu. Zadruznih trgovina je bilo posvuda od Cerovca, Tusilovica , Krnjaka, Budacke Rijeke pa tako redom na sve strane. Razlog za spominjanje nasih zadruga je sto se pored birtija, potrosnja pive, konjaka, pelinkovca i ostalih alkoholnih proizvoda povecavala i u zadrugama. I u njima se tocilo ali po zadruznim cijenama (doduse u zadnje vrijeme si mora pice iznjeti van iz zadruge). Obicno bi pred zadrugom bila “dezurna ekipa” koja je rjesavala tekuce probleme i namisljala kojekakve zajebancije. Sjedilo se uglavnom na prevrnutim pivskim gajbama. Za one mladje koji to nisu iskusili samo da znaju da nema sladjeg pivkana od politer popijene u ladovini pred zadrugom dok sjedis na gajbi, pljuckas u prasinu i odpuvujes dimove niske Drine, a uz to slusas koju “pametnu” od zadruzne klijantele tipa Njamnje, pokojnog Telebana, Djeme Petrovica, Flaske, i kasnije generacije Velje Mikicinog, Rape (Telebanovog sina), Pujdica, neka me dopuni ko zna dalje.
Meni je najdraza bila zadruga u G. Skradu u Catrnji pored igralista dje smo dolazili na turnire, a i na zabave obicno vezane uz zbor. Navracao sam tu cesto na putu za Ponorac da kupim kave, cukra u kockama, cigareta i kruskovac (za moju strinu). Opskrbijo bi se tu i petreuljom za lampuse jer smo obicno po noci islu u Koranu tuci ribe (ne pitaj kako, svakako samo ne legalno). Obicno bi tu vec zatekao mog burazera Svetu (znao bi da je u zadruzi jer bi mu prepoznao magare vezano za oras uz sternju). Za dobrije dana znali bi tako nas dvojica ( uz malu pomoc lokalnih kronicara) stuci gajbu karlovackog. Zadrugu bi zatvorili, a mi bi jos dovrsavali posao ispred zadruge dok je magare gladno rikalo vezano cijelo popodne. Srecom gladno magare je znalo po noci put do kuce ( trebalo je 5 km onako pjanog serledanja) magare prednama a mi za njim. Strina bi psovala (obicno bi do kuce platio onaj njen kruskovac) i vikala da je magare pametnije od nas. ;D

[Lane]

Druzenje pred zadrugom u Tusilovicu

Samo da nadopunim ko je jos bio i koga si zaboravio..,mladja generacija Veljina..,to je bio njegov brat Dujo,Mica zuti,moj stris zvani Cuco,moj caca Nina tako zvani decki babe Ljube i njihov ujak Gaga...

[jad]

>Dujo trgovac i njegovi CVEChICI<...napisala Jadranka (BlaPeJaKA)-iz knjige >Sjecanje na KORDUN<


Pokojni Dujo trgovac u nasoj zeljeznariji imao prijateljicu Soku. Nije tada bilo mobitela ni telefona ko danas,tako da se nije nikad znalo kad ce ona moci doci kod njega.Al kad ona dodje on zatvori,jer to nikada nije bio problem da se uradi i okaci na vrata na skaniclu napisano: Dolazim odma" . A kako ispred nase zadruge nikad nije bilo pusto, skuzili to oni stalni lokalni boemi i cim su vidjeli da Soka sepka nis cestu i ide prema zeljezari njih par udje kod Duje i zasjednu kod njega, sve nesto ispitujuci i zagovaraju ga raznim pricama. Usla Soka, vidi ima ljudi, sta ce jadna ona zagledaj po onim vrecama sa cavlima i tako nada se razice se oni, al oni zasjeli bas ljudski. Kad Dujo ce za neko vrijeme njoj:"Eli posto s'ti dosla? El po cvecica? (tako su se zvali oni sitni cavlici ili rajsnedle) E nema ih danas,vec ti lagano svojoj kuci, i pozuri da ti se vatra nebi ugasla".
Drugi dan je to vec postala zafrkancija i ostala je do danas,od Dujinog pitanja i odgovora, pa kad bi neka starija teta isla u trgovinu oni bi odma u glas, Eli posto sti dosla, el po cvecica?


Djoks ti si sa one strane Radonje za sad jedini i dodaj jos neku pricu iz Grijaka,Malica. Sjecas se Sabana i njegove lokve ispred kuce kad ju je prokopa do pola puta?....., Coja, Draja,Biskani, Doktor itd....samo ih ti nabrajaj i spomeni. Lijepo je da ih se sviju jos uvijek sjecamo i da ih nismo zaboravili.

Sto se tice provala i bisera od mog tate, ima ih za knjigu napisati,(to i namjeravam)do zadnjeg dana je bio takav.
Zadnji dan svog zivota pitao je doktore na viziti:"jel, gospon doktor, jel bi ja moga ovom mom raku bacti koji komad mesa, da mene zero ostavi na miru?"i nasmijao se onim svojim posebnim,i samo zanjega karakteristicnim glasnim osmjehom.Doktori su rekli da tako bolesnog i tako raspolozenog pacijenta nisu imali. Bio je poseban, umirao je i imao je do zadnjeg smisla za salu.

O nasoj mljekari,masnim jedinicama,kalaisanim boketima,mljekadzijama Komadina,Grijaka,Malica i Tusilovica, dolasku laktofriza i nasoj teta Ljubi, neki drugi put.

[cordon]

.........pozdrav za Tuslovcane i naravno Tuslovcanke ( ....jer pjesma kaze....Nema puski kao sto su "sarke", niti cura kao Tuslovcanke ....( blizu Nedjine gostione ) ........Cadjo svaka cast za sliku

pozdrav

cordon

[Djoks]

Zaboraviste Branu Mudrova i trgovinu Petrova Gora.
-A kako su usluzivali:
-"tu ti je dolje cakalce (casa),pa nam natoci po jedan dok ja usluzim musteriju" - Dusan trgovac u zadruzi
-"os jos kumcu"? -Sveto G. nudi gosta sa bravnom i kupusom ,sve za iste pare
- Potpis :app -Malecki (Jad ispravi me ako gresim)
-Jednom prilikom napije se Draja kod kum Svete i zaspe na putu pred kucom sto je u ono vrijeme bilo normalno vise nego doci kuci.Kako zaspa tako se i ispovraca.Doslo neko pasce pa pocelo da ga lize, a on ce na to" sapunaj ti brico sapunaj, poslje cemo kod kum Svete na gemist."
Vi nesto poceste nabrajati musterije koje su sjedile na klupama u Tusilovicu.Lakse je nabrojiti ko nije.Zaboraviste D.Tusilovic,Malicane,nisu bas puno zaostajali ,da ne nabrajam poimence dugo bi bilo.

[Ljubica]

Pricica je istinita a cula sam je od Mile Malica nastavnika iz Tusilovica

UKRADENA ŠUNKA

Poznato društvo tušilovackih šereta koje je vec i ranije izvodilo razne ujdurme i šale,smisli kako ce takvo nešto izvesti na racun najmudrijeg,po opcoj ocjeni,Mile Mihajlovica koji je opravdano nosio nadimak «Mudrov».Iako je Mile Mudrov pripadao starijoj generaciji od ove pomenute skupine badavadžija,imao je sina Branu(Mudrovovog ga zvali) koji je pripadao istom društvu i mnoge i mnoge casove proveli u picu,kartanju ili kojekakvom drugacijem zanovijetanju.
Ovaj puta Brane je izostavljen iz namjeravane kombinacije,a jasno je i zašto.Trebalo je,naime,ukrasti šunku njegovome ocu,a to znaci i Braninu.Bio Brane toga dana negdje drugdje po nekom poslu pa je bila prava prilika da se plan provede u djelo.
Što smišljeno,to i ucinjeno!Neko od komšija ko je odlicno znao gdje se suše šunke,Mirko,odnosno Oroz Gojkovic(tako ga zvali) ili neko drugi isti takav pa nije ni važno,u pravo vrijeme skine vec dobro osušenu šunku od punih dvanaestak kilograma i šunka se nadje u pravo vrijeme kod Cane i Zlatke.Tu je društvo trebalo da se casti i nasladjuje sve dok šunka traje,a to je bilo po planu u nekoliko naredih dana.A uz dobru šunku ide i dobro pice pa sve k'o podmazano!Cane je dobio instrukcije da im to servira kad god se skupi isto društvo,a ugovorili s Canom da kad Mile primijeti da nedostaje šunka,a posumnja na vec osvjedocene podvaladžije,da mu Cane plati 50000 dinara koliko bi otprilike i bila njena vrijednost,samo da ne bi tjerao do suda i da zbog toga ne pukne bruka.Samo se po sebi razumije da bi u tom slucaju slast podvale izgubila svaki smisao.Trebalo je,dakle, cijeli postupak obogatiti dodatnim prigodama.Kec u rukavu bio je baš Brane Mudrovov kojeg je trebalo ukljuciti u isto društvo u najpovoljnijem momentu kako bi i neznajuci jeo vlastitu šunku.I to je upalilo,i te kako! Društvo se raspoložilo,caste Branu obilno,ne žaleci,pije se vec koja runda pica,a podgrijan,Brane galantno,kakav je vec bio,naruci novu rundu pica na svoj racun jer,rece,»kad vi možete castiti ovako finom šunkom, mogu i ja platiti rundu-dvije».Smijuljenje i odobravanje ostalih upucenih u cijelu zavjeru Branu tada nije upucivalo ni na šta sumnjivo.
Epilog citave zgode bio je upravo onakav kakav se i mogao ocekivati. A bilo je i dodatnih momenata o kojima cete uskoro doznati.
Kud ce Mile Mudrov kad je ustanovio da mu je nestala šunka,nego Cani gostionicaru,a vec je cuo o neskrivanim ugošcavanjima.Cane mu je sve ispricao ne skrivajuci ništa i ponudio dogovorenu sumu koju su mu svi solidarno skupili,ali Mile odbi ponudjenu naknadu,ali je zato i Canu i sve ostale «pocastio» izrazima iz vlastitog arsenala :»Lopovi su bili i ostali na visini,samo su prešli svaku granicu uvukavši i moga Branu u svoje lopovsko kolo.A ni ti im,Cane,nijesi mnogo izmakao!» što je izazvalo smijeh i odobravanje prisutnih koji su se tom prilikom slucajno zatekli.I svoga Branu nije nimalo štedio kad ga je izgrdio rijecima:»Naj- veca budala ispao si ti ,Brane,jer kud ti ta banda tamani šunku,tud ih ti još pojiš».Crvenio Brane i pred cacom i zbog aluzija svojih kolega,ali jedini lijek tome bila je nada da ce iskociti prilika da bar nekom od njih vrati jednakom podvaladžijskom dovitljivošcu.
Poslije ce se Mile susresti s komšijom Orozom Gojkovicem koji se još uvijek nasladjivao time što je cuveni Mudrov ovako nasamaren pa ce Mili,unaprijed uživajuci u svojim podrugljivim pozdravnim rijecima:
»Ode»,rece, «Mudrove,tvoja šunka!» A Mile ce njemu:
«Da,dijete,ode moja!A da je lopov samo desetak centimetara pružio ruku dalje,ode tvoja,osta moja!»
Žaoka odgovora je bila i više nego oštra jer je bilo poznato da Gojkovici i nisu imali šunki jer su rijetko koje godine imali uhranjeno krmce ili posjeka za klanje,kako se to kaže kod nas na Kordunu.

[Ljubica]

I ovu sam pricicu cula od Mile Malica nastavnika iz Tusilovica


IZNUÐENA ŠUNKA

Da li je ova poznata prica o ukradenoj šunki prethodila ovoj,s istom tematikom,ili je ova prica inspirisala kradju šunke Mile Mudrova, sad je najmanje važno.Važno je da je žrtvom postao ovaj puta Marko Mandic, vlasnik privatnog kioska novina ,sokova,sladoleda i drugih primamljivih drangulija,smješten malo ulijevo ispred zadružne prodavaonice.S koje god strane dolazio,morao si proci pored toga kioska iz kojeg te je uvijek mamilo Markovo crveno i nasmjano lice.Zato je ispred i pored kioska bilo raznih mušterija,starijih i onog školskog uzrasta(tu je na 30-tak bila tušilovacka osmogodišnja škola),ali bilo je i badavadžija koji su prvi doznavali najnovije vijesti i prvi ih širili dalje,cesto puta u izmijenjenom obliku i dotjeranijoj verziji.Vec izdaleka bio je uocljiv portret djecaka s onim sladoledom na drvenoj dršci,a kao model mi je poslužio(jer sam ja ,autor ovih redova,naslikao uljanim bojama tu reklamu),Ostojin i Milkin Duško cije bucmasto lice je bilo kao stvoreno da mami na slastan ukus sladoleda.
To je isti onaj kiosk odakle su krenuli cika Svetan Ðipalo s Milom Mudrovom,Milenkom Ðuricem i još nekolicinom radoznalaca Generalovicevoj gostionici.I još da podsjetim citaoca da ce se tu odigrati drugi cin komedije s Milom Mudrovom,poznatoj iz price «Prosvjeta i pcelinji mesetar».
Isto društvo koje se obicavalo nalaziti kod Markovog kioska,bilo je pocesto i kod Padele u trgovini i kad Padela nije imao previše posla,tamo negdje predvece,tu bi se obicno,uz cašicu konjaka,zametale neobicne šale i podvale ali na koje se niko nikad nije naljutio ili nekoga krivo pogledao.Tu su se moj brat Ajko,tada na godišnjem odmoru,i mladi pop Mihajlo svojski nacvrcali da su izgubili svaki pojam koji je od njih oficir JNA,a ko inace cijenjeni sveštenik novoizgradjene crkve u Donjem Budackom.Bilo je tu još uobicajenih faca,a sve je pocelo(pitanje je kad je zapravo pocelo...),Padelinim pitanjem svima prisutnima,kad vec djece nije bilo u trgovini,znade li pop Mihajlo kojeg popa je lakše okupati kad umre,katolickog ili pravoslavnog.Iako su novog sveštenika prilikom dolaska u svoju novu parohiju Donji Budacki upozorili da bi u trgovini kod Padele ,mogao biti namagarcen,ako nigdje drugdje,pop Mihajlo,sada u vrlo prijatnom društvu i u onom posebnom raspoloženju kad su svi nadahnuti pricom i duhovitošcu koju cašica konjaka,ni premalo ni previše,samo poticu na sve nove i nove domišljatosti,dakle,pop Mihajlo ne samo da je postao manje oprezan,nego naprotiv vrlo živo zainteresovan za sve ono što nije znao.Morao pop Mihajlo priznati.dakle,da ne zna koga bi popa bilo lakše okupati,a nisu znali ni drugi,pa ni Ajko,a onaj koji je slucajno vec cuo tu Padelinu novotariju,samo je cekao ko ce nasjesti.I nasjeli su.A Padela ce onako vec zacrvenjen od uživanja:»Ti,pope i ti,Ajko»,obrati im se Padela,»Svakog mrtvaca pa tako i popove,bilo oni pravoslavni ili katolicki,treba okupati...» I sad još jednom upita popa Mihajla:»Šta misliš.pope, koga je lakše okupati?» I ovaj put pop odmahnu glavom da ne zna,a i ostali se isto tako izraziše raznom mimikom i s napetom pažnjom. A Padela ce:
«Aha,al' ste vi benasti.To je bar jednostavno.Pa lakše je okupati pravoslavnog popa.Uhvatiš ga jednom rukom za bradu a drugom za onu mušku stvar,promuljaš tamo-amo u koritu s vodom i gotovo.A katolickog možeš uhvatiti samo za ono muške sirotinje...» rece on to još i u originalu i niko mu ne zamjeri,»a brade nema pa ga ne možeš ni okupati».I vec su se svi presavijali od smijeha,dahtali i grcali,a nekome od napora i suze podjoše,a cu se i neciji glas:»Pope,kupi ti vic,bogme!» I sad vec nije bilo cudno da se razvila neobicna diskusija u kojoj su se pop i Ajko živo raspravljali,a svoje tvrdnje i dokaze popratili otprilike ovim rijeèima: «Pope,Bog te j...,ovo ti je baš 'vako kako ti ja kažem!» A pop ce:»Ajko,je..te Bog,nije tako.Slušaj ti mene da ja tebi sve lijepo objasnim!» I sve tako: «Pope,j... te Bog!» i «Ajko,Bog te j...,bice ovako kako ja tebi kažem..!» provedoše oni jedno nezaboravno vece koje ni Padela nije žalio,iako se dobrano zadržao u trgovini poslije svog radnog vremena.
A ista trgovina bila poprištem još jedne zgode.Nekom palo na pamet,culi da Marku u kiosk treba doci sanitarna inspekcija,da bi valjalo da Marko pocasti komisiju.A cime je najbolje nego šunkom i domacim sirom!a bar se Marko ne jedamput hvalio da takve nema nadaleko. «Zašto da se inspekcija casti a nama ništa?!» Padela ce zato Iliji Vukelicu:»'Ajde ti Ljubici u Mandice i reci joj da te je Marko poslao po šunku,sira i luka,ima mladog u bašti sigurno,da pocasti te strane ljude».
Tako i bilo.Pricao Ilija,dok su se u trgovini sladili šunkom dok još Marko nije pozvan u trgovinu,da je Ljubica poslala sve u vražju mater,i Marka i komisiju,ni Ilija nije bolje prošao,ali odreza Ljubica ipak dobru komdešku šunke,priloži sir i nacupa luka te Ilija sa svim tim Padeli na pult.Tu odmah šunku narezaše,luk opraše i poce gozba.Luk samo pršti pod zubima.Pozvan i Marko.Pitaju ga što veli za šunku.»I ono,i ono...(bila to Markova uzrecica),dobra je,ali moja je bolja!»Pa na ponovljeno pitanje,sada Ilijino,»Moraš priznati,Marko,da ovoj nema para»,Marko ce zadovoljno:»I ono,Ilija,baš je dobra!Ali da probaš moju šunku!Takve nema!
Svi su prosto uživali,ne zna se više da li ukusnom šunkom ili još k tome kako je Marku iznudjena šunka a da toga nije ni svjestan.

[Djoks]

Toliko ima dogadjaja, ali mi je mozak zablokirao.

Prvi mi je pao Slavkic kad je zavrsavao sa svojim skolovanjem. Vracajuci se iz skole preko prelaza(greda preko Radonje) bacio je torbu sa knjigama u vodu.Kad je dosao kuci rece starom Sabanu: " Caaaca aaajde vaataj vvolove da iizvuces koceve (jedinice)iz Rrraadonje." ;D
Zlatna vremena ,koceve nose neka druga djeca, a i volovi nisu sto su bili nekad.Jedino se voda prelama preko onog istog slapa sa kog je snagu skupljao jedan mlin zidan kamenom od kog su ostale samo zidine....

[radionoiagara]

...bravo, ljudino...u pet reda...mnogo receno...ko razumije...