Uciteljovanje u Knezevic Kosi

[Cado]

Ne davno, 1988.godine, jedan stari dobri ucitelj, hrvat Ante Miletic napisao je knjigu o svome 'Uciteljovanju' u Knezevic Kosi, bilo je to prije II.svjetskog rata, mnogi ce prepoznati svoga cacu, djeda, komsiju...pa da vidimo

.....Sutradan, ja nervozan ustadoh gotovo zorom. Uskoro dodje iz susjeda djevojka Kata s povelikim loncicem vruce varenike, s komadom mesnate suhe slanine i komadom kukruzovnice. Kaze: >Salje nasa Marija, da >frustikate< prije skole i porucuje da dodjete danas k nama na rucak. Opet pomislim, a i vec i rekoh susjedi, da sam ja obicni uco, a ne neki Draskovic ili Erdedi ili Pejacevic – da ima dvore, ali dorucak mi dobro dodje. Okrijepih se, okurazih se i vec pola sata prije osam, prije pocetka sluzbene nastave udjoh sa mnogo treme u razred.Razred vec pun, sute djecacici – pacici, kao zaliveni. Muha se ne cuje. Na moj drhtavi zdravo, odgovaraju pomalo jednakim, stidljivo nervoznim glasicima – zdravo.Ustali su pa stoje i cekaju. Sjedose djaci, ja ustreptio, gledam sa ljubavlju i nekim ponosom na deckice i djevojcice i mislim : kako da pocnem. Naravno najprije administracija, a onda razbiti tremu. Vec sam ranije iz lanjskog imenika i u njemu prilozenog popisa novoupisanih, novaka prvaka pripremio privremeni popis ucenika. Prozivam jednog po jednog i na kraju ni jedan nije izostao.
Kakva to djeca bijahu! Ne vidim ja ni suplje opanke, ni bose od hladnoce pocrvenjele nozice, ni okrpane veste i hlace i suknjice, s ukrasnim nekim ukosnicama. Svi gledaju u mene kao u boga. Ja setam ispred ona cetri reda klupa, i nesto djeci govorim, a pedeset pari zacakljenih ociju, crnih sivih , plavih ociju prate svaki moj korak, i slusaju savku moju rijec.
Pun razred djece, ili tocnije puna ucionica razreda djece. Sva cetiri odjednom. Govorili su nam u uciteljskoj skoli i o toj mogucnosti (najgoroj), o tvz. Jednorazrednoj skoli. No sta je tu je- sad treba krenuti na posao.
Elem, vec jednom moram poceti s radom. Pa zato sam i dosao ( zato sam i placen, kaze sreski nacelnik). Stadoh nasred razreda, sjesti i da sam htio , nisam mogao, jer u ucionici nije bilo stolca, a sve oci uprte u mene. Ja sam novi ucitelj. Oni meni odmah otvoreno , kordunaski, rekao bih kratko odgovorise: >Znamo!<.Iznenadjenja poceh prihvacati jednostavnije i normalnije. Rekoh im svoje ime i prezime.Oni opet >Znamo<. Ipak iz gomile jedan glasic dodade : >Kranjac!<.
S djecom se treba upoznati.Cudno kako su ucitelji s lakocom pamtili svoje sticenike, pacijente, svoju djecu....Za prvog ucitelja, tada, sva djeca su bila njegova. Ne bih ja prosao cestom pokraj djeteta koje place, a da ga ne umirim...I ono preko jarka i taraba, preko u dvoristu, tek prohodali s nekom sibom u ruci, cvili.Petero, sestero svinja, a on kao da cuva te prasce, koji su prvi prasci, pa ga ne slusaju, nego ga cak njuskom gurkaju i navlace kosuljicu, jedino sto na sebi ima. Ja preskocim plot, vodim djete materi, a ona se smije budalici koja oce cuvati svinje, vec sada kad jos ne mora, kao da nece cijeli zivot cuvati stoku...
A kakva su to divna bila ova moja djeca u Knezevic Kosi. Koja djeca, rekla bi Asja dok je jos bila mala, jer ovaj izraz ko, bilo je sveobuhvatno. Jer zaista, ova sintagma, koja djeca, kao da je govorila sve i rekla sve, draga , mila i pametna, nestasna, vesela, ponekad i tuzna, ali najcecse vesela, puna zivota i zivotne radosti, cak i kad cupkaju bosim nozicama po prvom tek palom snijegu...
Poceh se sa djecom upoznavati. Poceh pitati kako se koje djete zove. Zapazih murilijevsko jedno zalcano lice, pa osjecajuci da cu ga zapamtiti kao malog murilijevskog lubenicara, upitah prvo nju kako se zove. Ona rece ; >Godic<. Vidjeh u hrpi djece sicusnu , urednu, cistu kao andjelak curicu, sto se jedva malo izdigla, kad ustane iz skolske klupe. To lijepo djetesce, na upit kako se zove odgovori : >Godic<. I tako zareda, ja pitam, oni odgovaraju. Godic, pa Godic, pa opet Godic.Poveseli me kad cetvrti nebi Godic, vec Novakovic.Zaredase tada Novakovici, pa Hrstici, Mrdjenovici, Milasinovici.....

NASTAVICE SE...

[Cado]

Knjiga ucitelja Ante Miletica >Uciteljovanje u Knezevic Kosi<

....Jedan krakat, naocit, najvisi i najjaci u razredu ( najveci mangup- utvrdismo kasnije) kaze: > Ti gospodine ucitelju nes’tako nikoga zapamtiti, vec poslusaj ti mene, a ja cu te nauciti kako ces potrefiti koji je od nas koji i ciji. Skoro ga zbunih kad mu i u interesu a i odgojno na mjestu rekoh : >Momce, morat ces nauciti da se gospodinu ucitelju govori vi, a ne ti<. Malo se zamislio, prekinuh ga u strategijskoj razradi njegove zamisli: kako nauciti ucitelja da nauci kako mu se djeca zovu. Zamislio se taj decko, pa kaze: >Mogu ja tebi gospodine uco, govoriti i vi, ako mi se omakne, jer si sam, a ja kazem vi, recimo trojici derana kad hoce da navale tuci se samnom. Govorili smo i mi ucitelju vi, samo nije podugo bilo skole, pa smo valjda malo zboravili. Zato se nemoj ljutiti ako bude ovako i onako ( moralo je tako biti, jer je i onda za mene zivot isao i ovako i onako).
Elem, on ce mene nauciti kako da ja njih pamtim...Kaze on meni: >Mi se vako kaj ovce zbili u rpu da te bolje vidimo. Najprije vi nas gospodine uco, rastjerajte po razredima. Zato i jesu cetri reda klupa. Ovi pilici ( prvaci) trebaju u prvi red do peci, a mi cetvrtaki do prozora, tamo je zima. Prijedlog je odmah proveden u djelo ( kako mi to nije prije palo na pamet?) E , sad vidis uco, na priliku, ja sam Pavle Novakovic, u kuci me zovu Pajo, a ovi derani u skoli Pajkan. I sad ti mene zovi Pajkan, jer tako nikoga drugoga ne zovu. Znas uco, ima ti jos Milka Novakovic, pa Ilija Novakovc ( svi ga zovu Ico), pa Dusan Novakovc.....Stani zaboga, vicem ja.....a on mirno kaze: >Sve ces ti to popamtiti. Vidis, Milka vise ne ide u skolu, kazu njeni dosta joj je tri razreda. Dusan je u prvom razredu, a sto velis on je moj rodjeni brat. Tako je maci. Ica isto ne ide vise u skolu. A Andja je u trecem razredu, pa ces tako lako zapamtiti...<. A sad ja njega molim da prekinemo. Jer ako mi pocne o Godicima, zaboravit cu kako se ja zovem.

NASTAVIT CE SE......

[SerbianEagle]

Ovo je zanimljivo, samo nastavi Cado.

[Cado]

......Naravno, kako to vec biva, sve sam ih popamtio. Pa se mnogih od njih sjecam i danas poslije ravno pedeset godina. Naravno u njihovim tadasnjem mladelackom djecjem oblicju. Sjetio sam se zivo ove scene upoznavanja jednom u Kutini, kad postadoh razrdenik jednog petog razreda, u kom se od nesto vise od tridesetak ucenika, cak njih petnaestak zvalo Ivan. ( ne bijase tada Alena, Alana, Damira, Davora, Ines i Iris...)
Hodam ispred klupa i mislim sto sad da radim. Kad li upravo Duskic ( njega zapamtih od prve) vrisnu. Ispruzio nozicu iz prve klupe, a ja malo stadoh na nju. Pogledah mu u noge i zaprepastih se, on bos.Pogledah kroz prozor, pada snijeg. Ja blentavo zapitah Duska, da li mu je zima. Nije, kaze, nego pitaj ti onoga moga brata Pajkana, njemu mora da je zima. On ima tri puta dulje stope od mojih.Koje li djecje naivnosti.Zavirih ispod klupa: lijep broj bosih, jedan bez cipela u debelim carapama, jedni u nekim opancicima bez oputa, povezani na noge, ili oko nogu spagom, ili zicom da bi se drzali u >rpi<, a tek malo njih u dobrim cipelama ili >Batinim< cizmama. A odjeca? Nekakve veste, kaputi sparivani, dva razlicita rukava….Gospode, a poslije doznah, poneko od starijih >cubi< kod kuce, da bi u njegovoj vesti otislo u skolu. Ali i ja sam u bratovim hlacama i cipele mi zakrpane.......

NASTAVIT CE SE...

[Cado]

Sa NASTAVCIMA se za sad malo stalo, jer je zKRES otisao na NAS Kordun i vraca se poslije naseg Bozica, a obecao mi je poslati skeniranu-kopiranu knjigu.

[Cado]

Pocela je da stize knjiga, svaki dan mi kRES opravi 10 skeniranih strana, do sad je stiglo 30 stranica.

Svaku vece kad dodjem sa posla otvorim i citam...to je vrijeme 1938. god. kad ucitelj Ante Miletic hrvat dolazi na sluzbovanje na nas Kordun, u Knezevic Kosu.

On opisuje svoj dolazak,putovanje, prvi dojam, politicku situciju u kotaru Vojnic i u nasem selu ( sto nisam nikad cuo), koga upoznava, druzenje sa Canicom Opacicem, ratovanje, posjeta kod Canice u Zagrebu kad je bio ministar, druzenje na Golom otoku gdje su obadvojica zavrsili, ...bogati ljudi u Knezevic Kosi koji su zaradjivali na siromasnim (Ivancevic), davanje stvari na veresiju i vracanje velike kamate...bas interesantno, ocekujem nastavke ...pozdrav

[Cado]

:oCetvrtak je obicno bio slobodan dan.”Obicno”,znaci ne bas redovito i uvijek, naime,cetvrtkom je dolazio iz Vojnica pop, paroh, svecenik koji je drzao nastavu iz vjeronauke.Ja sam ga pocesto cekao dok stigne i za to vrijeme radio s djecom.Ponekad iz razlicitih razloga nije uopce stizao, nekad je dosao, ali nije mogao ostati cijeli dan.Uglavnom, nisam mogao u cetvrtak otici dok paroh ne stgne i dok se nedogovorimo koliko ce ostati. Svecenik je bio mlad, obrazovan, covjek sa fakultetom i o njemu ce poslije biti rijeci. Sad samo toliko da smo bili politicki (naravno) ili tacnije idejni protivnici. Ali inace jedan prema drugom tolerantni. Gotovo prijateljski, cak smo jedan drugom govorili ti.Ja u materijalizmu, on u metafizici, govorim mu da je to sto uci djecu daleko od stvarnosti, pa i razuma. Ili kako sam mu jednom rekao, sjecam se i danas: >Kad lazes djeci, lazi okruglo da te ne zaskoce<, Kao da sam predosjecao neku nevolju.

Sjedim ja jednog cetvrtka u sobi i citam novine koje mi je svecenik donio iz Vojnica, kad zacuh neku galamu. Vrata sobe su nasuprot vrata razreda, pa tresak jednih skolskih vrata, pa juris popa kroz moja vrata. Svecenik onako lijep, mlad, miran-sav se izbezumio, drhti, ne moze da dodje do rijeci. Ja izadjoh iz sobe, poslah djecu da se igraju i vratih se u svoju sobu. Ponudih velecasnom prijatelju da sjedne, da popijemo rakijicu i da mi kaze sto se zapravo dogodilo. Smirio se covjek, popili rakijicu, zapalili cigarette i on poce, sad vec smiren, gotovo sa osmjehom na onom njegovom blagom i lijepom licu.

>Pripremam ja njih za prvu pricest i govorim kako prije primanja pricesca ne smiju nista okusiti, cak ni vode, pa kao zastrasujuci primjer kazem kako je jedan pio vode i onda primio pricesce, pa ga je bog kaznio tako da mu je glavu okrenuo. Isao napred, a odotraga gledao! Samo sto ja to rekoh < …prica pop, >kad se dize onaj veliki Pajkan< (Pajo Stanovcic)…onaj krakonja sto je i mene ucio kako cu nauciti imena djece, sjetih se ja…. >Jebo majku svoju<, omace se i finom popu ….pa mi rece :>da toga sto tako gleda dovedem,pa cemo ja i on voditi ga i pokazivati na sajmovima i zaradjivati pare, jer takav jos nije svijetom hodao< ;D….

Poceh se ja smijati, pa se zasmijah, tako da se skoro upisah od smijeha, a pop se poce mrstiti, pa crvenjati , pa opsova gadno, popu nedolicno, ni vise ni manje nego boga pokvarenog, vicuci da sam isti kao i onaj pokvareni, bezobrazni Pajkan. Dijete nedostojno tijela Hristova i sve tako nekako. Ja se konacno smirih i rekoh mu da sam ga upozorio da laze okruglo, a sad neka se izvlaci kako zna…..

NASTAVICE SE...

[Cadjo]

Ovih dana nas prijatelj Zeljo kRES napravio je i opravio mi naslovnu stranu za knjigu >Uciteljovanje u Knezevic Kosi<, da je vidimo, samo neznam hocu li je uspjeti staviti

imageshack.us/

[Cadjo]

[Cadjo]

Ovih dana dobio sam 'pravu' naslovnu stranu knjige koju je izradio prijatelj kRES i poslije jedno pisamce vezano za knjigu, pa pogledajte kako je knjiga sacuvana ...svaka cast




>>>>>.....Za onu knjigu >Uciteljevanje Knezevic Kosi< sam ti vec pricao. Taj je tekst pronasao Mile Breberina na nekakvom smecu u Glini. Uvezao je pet primjeraka >knjige<. U toku rata sam dobio knjigu na citanje ( primjerak koji je bio posvecen Paji Petrovicu). Kad sam dosao kuci 07.08.1995 ujutro, vidio sam da je ostala na polici sa knjigama i ponio sam je sa sobom, kao i faskilu sa snimcima starih kuca i krstova. Mislio sam to dati mome >djedu< Gnjaci da to u Topuskom stave u prikolicu,ali sam u zadnji trenutak odustao i tako je to ostalo spaseno, jer im je prikolica ostala oko Novske. Poslje sam sebi i Braci Tomasevicu iskopirao po jedan primjerak, a >orginal< vratio Paji Petrovicu preko Nine Tomasevica. Napravio sam par kopija prijateljima i primjerci su kod Mice Martinovica, Vlade Gabrica, Jadranke Blazevic ...... Pricao sam ti da sam jednu kopiju >knjige< dao Cedomiru Visnjicu ( napisao knjige >Kordunaski proces< i >Partizansko ljetovanje< , zamjenik ministra za kulturu, predsjednik SKD >Prosvjeta< Zagreb ). Mozda izidje nesto od toga ako mu se svidi...............proslo ljeto sam bio u Opatiji pa sam svratio do Hrstica. Cika Peri Hrsticu ( caca Mise Hrstica, igraca >Rijeke< ) i Dese. Oni su bili djaci toga razreda i bilo im je milo kad sam im poklonio tu knjigu. Nazalost prije dvije sedmice umro je cika Pero u snu. Inace se dosta dobro drzao......<<<<<

[Cadjo]

ELEKTRONSKA VERZIJA KNJIGE


www.scribd.com/doc/123710209/Knjiga-Uciteljevanje-u-Knezevic-Kosi