Post by Cadjo on Jul 16, 2006 20:30:01 GMT -5
Posjeta KORDUNU !
Dali ste poslije rata ikad bili na Kordunu ?
Meni je bilo prvi put, poslije ravno 11 godina. I sad sam mislio dali ici ili ne. Mislio sam i tako sam osjecao i nosio u srcu sve one ljepote do ’95, moje selo i kraj, sve zive ljude,…mislio sam neka tako ostane za sve ‘ vjeke vjeka’…ali, bio bi se prevario?
Toliko mi je drago sto sam posjetio Kordun, Vojnic, Knezevic Kosu i moje Kokirevo, sto sam vidio stvarno stanje,sto sam pokazao mojoj kcerki gdje se njen tata rodio, sto sam bio sa svojim narodom, malo se druzili, sto sam obisao groblje na Crkvistu i polozio cvijece i zapalio svijece, sto sam islikao puno slika koje ce mi mnogo znaciti…
Kakav su mi docek priredili, to necu NIKAD ZABORAVITI ….srce su mi rastuzili (takav sam po prirodi)…pocev do dolaska na srpsku granicu , preuzimanja , garancije (brat iz Cakovca)…a u Kokirevu (kod Joske) preko 30 ljudi ceka da vidi Cadju i njegovu familiju…srce da pukne…ljudi iz Kokireva, Knezevic Kose, Vojnica, Vojisnice, Loskunje, G.Vojnica, Ledenika…sve su to organizirali Joska i Mico Canin.
Dali se moze zaboraviti taj petak vece,sumrak, kisica pada, skrecemo kod Cika Paje…prazno dvoriste, oni su vec u Kokirevu zajedno sa Milenkom,…Mocanova kuca (izgorala i rusevine), Jurici i pogled prema Ujkovoj kuci, brda zarasla, kuce se smanjile, drvece duplo poraslo, nema velikog orasa ispred kuce gdje sam rodjen…sve mi se promjenilo…stizemo…pozdravljanje, plac i veselje…u Joskinoj kuci mi nedostaju ujaci Jovcan i Milos…VESEO SAM sto sam ipak sve to prelomio i veliku bi gresku bio napavio da sam propustio ovu posjetu.
Kakvo upoznavanje sa mojom kcerkicom, svi su mislili dali zna ona srpski?…a ona je njima prvo procitala-otpjevala iz knjige o Kordunu pjesmicu “Milice kceri” (…da odes samnom na jedna vrata, da vidis gdje se rodio tata…), suze su svima potekle….a onda sam ja nju upoznao sa mojim drugarima iz djetinjatva Micom Caninim, Joskom, Milenkom, Desom Dapcevom, i dr…Micu Caninog je u onoj masi prepoznala iz mojih pricica iz djetinjstva (veliki nos, oziljak na obrvama od okruglog kolca sto sam ga pogodio kad nam je smetao dok smo se ja i Seja Mica ‘strljali’)…Radu Banovca-Vucinica je odmah priupitala, jesi li ti zezao moga tatu dok ste bili mali?…
Stvarno je bilo lijepo i nezaboravno, druzenje je kratko trajalo (samo dva dana), ali uspjeli smo mi (Joska, Miroslav,Mico Canin i ja) otici u brda da vidimo ‘nase puteljke iz djetinjstva’, Losino vrelo, vidjeli smo i Catrnje i Bukvik i Jarke …poigrali smo i nogomet na Jovanovoj luci, otkartali belu, takmicenje u provlacenju ispod stapa, kukljanje i rvacini…odigrao sam i partiju saha sa ‘hmm Milancetom’, tko pobjedi pije loncic vode (normalno Milace je pobjedio kao i davno prije)…Svetan Vujic je ispekao ‘samo tako kordunasko prasence’…nisu mi dozvolili ni da ih sa tim pocastim…
Nedelja predvece, tuzni rastanak, ali moje srce je dvaput vece, stvarno mi je drago sto sam obisao NAS LIJEPI KORDUN…brat Miroslav iz Cakovca nas vraca do srpske granice gdje nas kasno u noc preuzima drgi brat Miroslav.
Dali ste poslije rata ikad bili na Kordunu ?
Meni je bilo prvi put, poslije ravno 11 godina. I sad sam mislio dali ici ili ne. Mislio sam i tako sam osjecao i nosio u srcu sve one ljepote do ’95, moje selo i kraj, sve zive ljude,…mislio sam neka tako ostane za sve ‘ vjeke vjeka’…ali, bio bi se prevario?
Toliko mi je drago sto sam posjetio Kordun, Vojnic, Knezevic Kosu i moje Kokirevo, sto sam vidio stvarno stanje,sto sam pokazao mojoj kcerki gdje se njen tata rodio, sto sam bio sa svojim narodom, malo se druzili, sto sam obisao groblje na Crkvistu i polozio cvijece i zapalio svijece, sto sam islikao puno slika koje ce mi mnogo znaciti…
Kakav su mi docek priredili, to necu NIKAD ZABORAVITI ….srce su mi rastuzili (takav sam po prirodi)…pocev do dolaska na srpsku granicu , preuzimanja , garancije (brat iz Cakovca)…a u Kokirevu (kod Joske) preko 30 ljudi ceka da vidi Cadju i njegovu familiju…srce da pukne…ljudi iz Kokireva, Knezevic Kose, Vojnica, Vojisnice, Loskunje, G.Vojnica, Ledenika…sve su to organizirali Joska i Mico Canin.
Dali se moze zaboraviti taj petak vece,sumrak, kisica pada, skrecemo kod Cika Paje…prazno dvoriste, oni su vec u Kokirevu zajedno sa Milenkom,…Mocanova kuca (izgorala i rusevine), Jurici i pogled prema Ujkovoj kuci, brda zarasla, kuce se smanjile, drvece duplo poraslo, nema velikog orasa ispred kuce gdje sam rodjen…sve mi se promjenilo…stizemo…pozdravljanje, plac i veselje…u Joskinoj kuci mi nedostaju ujaci Jovcan i Milos…VESEO SAM sto sam ipak sve to prelomio i veliku bi gresku bio napavio da sam propustio ovu posjetu.
Kakvo upoznavanje sa mojom kcerkicom, svi su mislili dali zna ona srpski?…a ona je njima prvo procitala-otpjevala iz knjige o Kordunu pjesmicu “Milice kceri” (…da odes samnom na jedna vrata, da vidis gdje se rodio tata…), suze su svima potekle….a onda sam ja nju upoznao sa mojim drugarima iz djetinjatva Micom Caninim, Joskom, Milenkom, Desom Dapcevom, i dr…Micu Caninog je u onoj masi prepoznala iz mojih pricica iz djetinjstva (veliki nos, oziljak na obrvama od okruglog kolca sto sam ga pogodio kad nam je smetao dok smo se ja i Seja Mica ‘strljali’)…Radu Banovca-Vucinica je odmah priupitala, jesi li ti zezao moga tatu dok ste bili mali?…
Stvarno je bilo lijepo i nezaboravno, druzenje je kratko trajalo (samo dva dana), ali uspjeli smo mi (Joska, Miroslav,Mico Canin i ja) otici u brda da vidimo ‘nase puteljke iz djetinjstva’, Losino vrelo, vidjeli smo i Catrnje i Bukvik i Jarke …poigrali smo i nogomet na Jovanovoj luci, otkartali belu, takmicenje u provlacenju ispod stapa, kukljanje i rvacini…odigrao sam i partiju saha sa ‘hmm Milancetom’, tko pobjedi pije loncic vode (normalno Milace je pobjedio kao i davno prije)…Svetan Vujic je ispekao ‘samo tako kordunasko prasence’…nisu mi dozvolili ni da ih sa tim pocastim…
Nedelja predvece, tuzni rastanak, ali moje srce je dvaput vece, stvarno mi je drago sto sam obisao NAS LIJEPI KORDUN…brat Miroslav iz Cakovca nas vraca do srpske granice gdje nas kasno u noc preuzima drgi brat Miroslav.